petak, 5. rujna 2014.

Night Cock Electric

  Dobar riječki cover band je u potrazi za gažom...sav potrebiti info u Contact, a evo kako zvuče.........

utorak, 10. lipnja 2014.

VIDEO: Marija Štrajh je Karma Bus Bitch!

       Izvor: RIJEKA DANAS, riječki portal

 Napokon dugo najavljivani spot Morskih pasa koji su frendovi… Ideja je od Marije Alexandre Štrajh kao prvobitna zaštitna pjesma za floru i faunu već opjevanog KULTUR ŠOKA 2014…te kaže da to nije samo band već multimedijalni projekt i da će biti još svega. Glazbu potpisuje Trip Bljuvboy koji je i izradio spot kompilacijom Štrajhicinog filma iz New Yorka, a koji je obišao Rijeku, Zagreb i Pulu te se zove “New York Raft on the Road” te kultnim psom iz “Potraga za Nemom”. Animacije su zanimljive, I mi kažemo: Bravo! I čekamo nova iznenađenja!



Bodules%20Brothers%20Band

utorak, 27. svibnja 2014.

Sva moja nenapisana djela



Roman „Kroz prazninu i tišinu“ pisao sam u cirka sto godina samoće i to još traje. Nisam se dao ometati fatalnim antologijskim naslovima iz pepela. 
Inače, sam sam sebi važan kao pupak svijeta odakle sam razmišljao o Marijinoj pjesmi i odakle razmišljam o svemu, kad razmišljam i izmišljam.  Tih gadosti sam se živ nadrkao, to su bile sve aktualne podlosti da se književnost na trenutak zapita, zašto uopće postoji kao takva kada su joj posljednji dani izbrojani.
Međutim sve to objašnjava naočita moždana praznina jer prokleto je pisati odavde do pakla i netragom pentrati se na previsoku planinu poput puzavca i ne doći do samog vrha. 
Napokon uviđam da je ovo pjesma, mada poeziju globalno ne mogu da smislim, ježim se od sunca iz garavog sokaka, pjene vala i velikih ljubavnih patnji. Više je moja mama napisala nenapisanih pjesama nego ja, vjerovali ili ne, i stvorila sve to za života kao i mene ovakvog krezubog i nikakvog sa naslovne strane debelo ukoričene neke enciklopedije totalne brutalnosti, a sve to zahvaljujući krvniku Politicmanu i onom prestižnom dripcu u odjelu sa kravatom u domaćoj kuhinji kleveta i laži. Kao da sam pao s markeza, molim ljepo, tješim se, ali imam ja i druge naslove, pun kurac nenapisanih djela, jer to se traži,  jebeš liliriku i liliričare sa bivše brionske predstave ne bio ja stipendista prozomorne nagrade za neobjavljeni rudopis, naravno, u originalu, a sa druge strane, od nikuda uškopljen, nesvrstan i stranački neetiketiran, tražeći prvu pomoć u blogoispuhivanju..... AMEN....
­

Bodules%20Brothers%20Band

ponedjeljak, 11. studenoga 2013.

Dobri i pošteni...

Za privatne firme ne znam, ali kod nas na državnim jaslama još možemo da njegujemo stare navike, mada, moram priznati, to postaje sve teže... . App oglasna ploča nam je na nivou. Uvijek je puna personalnih oglasa. Uvijek se zna tko prodaje povoljno svinjske polovice, domaće suhomesnate proizvode i kojekakve druge drangulije, pogotovo alkoholne. Uredno ih skidam i stavljam u torbu. Bolje im je u mojoj torbi, jer, kakva je raja, mogli bi sve da mi razgrabe. Svako misli za svoje dupe pa , boga mi , i ja. A šta bi bilo kada bi se ja odlučio na kupovinu svinjskih polovica? Zar da mi tamo prave gužvu, i da mi remete dinamiku radova? Malo morgen, neke oglasa u mojoj torbi, uostalom, nikad se ne zna, jel' tako? No, sve u svemu, na površini je ipak sve ljepo i dobro, kao što sam i ja sam, dodao bi samo još i pošten i vjeran ali o tome drugi put...nego da se vratimo na započeto, npr., odem ja na toalet i šta vidim? Vidim: ne mogu da zaključam! Molim vas, skinuli šerafe koji drže bravicu! A šteta za njih; bili ljepi, niklovani. Mora da su majstori imali alat; šerafi su bili zavidani tvrdo ko kamen kada sam ja probao golim rukama. Eto mi sad kad sam naivan pa ne nosim sa sobom alat! Isto i kuku odnjeli, onu što se vrata njome kače kad nema bravice, ostalo samo oko za kuku. Kakva površnost! Eto, jeli treba još što reći. Ljuti me to. Ili, ili! Ili skini sve ili ostavi drugom! Pa nisi sam na ovom svijetu, jel' tako? Sve u svemu, ni WC ne može da se koristi na ispravan način nego sam nogom morao podupirati vrata iznutra. Pa nisam ja hobotnica! A di je tu sveta privatnost kenjanja? To već spada u duševne boli i kako ne biti pod stresom, a?.....Pogledam poslje: ni toalet-papira nema! Ja stvarno neznam kuda će nas to stvarno odvesti, sva ta pogrešna pikiranja. Taman kada sam obećao djetetu salvete, a ono – nema. Normalno, neko odnjo. A samo jednom dnevno se stavlja nova rola guz papira (guzolina), pa ti sada vidi! Jadna ti, EU.... Eto i tu sam podojio. Niko na djecu ne misli, jadan im je ovaj svijet koji na njima ostaje. Sada moram da trošim onu moju privatnu rolu guzolina koju sam tu našao još prekjučer...
Rekoh poslje sebi – hajde bar da si ruke dobro operem, za to ne moram da se zaključavam. Ručku od špine tog lavaboa sam, kao i uvijek, imao u džepu; to je bilo o.k., jel' tako? Pa, tko je nosi svaki dan kući i vraća? Tko pazi da nebi netko i ovu ručku od špine maznuo? Ja!...ali nema veze; ja razumijem da je u ovom današnjem ludom vremenu nema smisla očekivati nekakvu zahvalnost, ali ja ću se i dalje boriti, jer ja sam GOSPODAR LAVABOA!!...E...e dobro, malo sam otišao, volim SF, jebiga. Nije lako, to je pritisak, teret, ali izdržat ću ja. Šta mogu kada su ko hrčci, samo skupljaju što got vide, nedaju čovijeku ni osobnu higijenu da upražnjava na poslu......Vratim, dakle, ručku na mjesto, kad sve moram sam da radim, a onda pogledam – nema tekućeg sapuna. Molim vas, došo junak prije mene pa pretočio! Bar da sam znao, ne bih teglio ljevak i praznu flašu za sapun, nego se samo džaba naprežem, koda je moja kičma za iznajmljivanje. Eto,...majstor je iscjedio bočicu da ni CSI ne bi našli tragove sapuna. To je moja svakodnevnica.... I zrak iz bočice bi odnjeli da se može uzeti! Toliko sam se uzrujao da sam odmah skinuo bočicu skupa sa postoljem i spremio u torbu. Da vidim sada kako će da kradu tekući sapun kada više nema u šta da se stavi!
Ništa, idemo dalje, hodnikom do kancelarije, sjetih se da mi je doma nestalo spajalica, kad ono – imate tri puta pogađat – nema spajalica! I to razvukli. Sigurno sekretarice ispoklanjale tko zna kome, možda na bazi lične naklonjenosti ili u cilju uspomena. Svatko na poslu treba da nađe samoga sebe i da osijeti imovinu firme kao svoju.
'Ajmo doma, dosta je za danas filozofije. Još samo da ove žarulje spremim u torbu da mi se ne bi razbile i da prođemo portirnicu bez problema. Pitam se, a šta bi bilo da portir pregleda torbu, nađe stvari i oduzme ih. Bi li prijavio oduzete stvari? A opet – bolje da i ne prijavi, jer nikada se nezna, teško bi ovi gore razumijeli moju misiju, danas se otkazi djele za svaku sitnicu. Neka ne prijavi, bolje, nije vrh još spreman za veliku istinu. Tajni agent je na zadatku. No frks, no problemo. Morati ću da promijenim strategiju djelovanja. Od sada ću morati da još ranije dolazim na posao jer blagovremena akcija je jedino što nas može spasiti. Izgleda da ima nekih koji na posao stižu čak i prije mene samoga, a sve to u cilju sprovođenja određenih aktivnosti i samo se pitam, koliko im je debela koža? Uopće, ima takvih debelokožaca da bi ja sa njma po kratkom postupku, a i brže kada bi mi samo dali dozvolu da ja to sredim, jer ja to mogu. Ja sam dobar, pošten, vredan, ljep.......

Bodules%20Brothers%20Band