Uložio sam svoje slavuje u prorez. Zaslon u kabini se otvorio i preda mnom se ukazao prizor iz snova. Kakvo meso, ćovječe!
Djevojka sa plakata, sada potpuno gola, sjedila je na podu s prekriženim nogama. Ono što sam vidio prešlo je sva moja očekivanja i uzbuđenje je počelo nekontrolirano rasti.
Djevojka je u ruci imala nož, i njime je, nećete mi vjerovati, rezala komade prave šnicle. Stavljala ih je polako u usta, iskusno, vješto, kao netko tko to radi svaki dan.
A tek krompirići! Prženi, rumeni. Pa grašak. Činilo mi se da u ustima osjećam nekada davno zaboravljene okuse. Uzbuđenje je postalo neizdržljivo. Lice sam priljubio uz staklo, gurao ga rukama, lizao, njušio...Morao sam da se samozadovoljim, odmah, iako sam znao da i ona mene vidi. Izvuka sam iz hlača komadić pljesnjivog kruha i požudno počeo da ga grickam. Zaslon je pao i kabina je utonula u mrak.
Vrtjelo mi se u glavi, ulica se ljuljala. Znao sam, postao sam ovisnik o ovoj izluđujućoj zabavi, spreman na sve ne bi li i sljedećeg mjeseca uspio da uštedim pet kuna. A tko ne bi? Prijatelj mi je pričao da je gledao djevojku kako jede pečeng odojka. Kune se da je to neusporedivo uzbudljivije od šnicle sa prženim krompirićima i graškom. Možda se i meni posreći da to doživim, samo, kako ono izgleda pečeni odojak?
Nema komentara:
Objavi komentar