O ljepoti

.....Gledam je. Zbilja je ljepa, izuzetno ljepa. A izuzetne fizičke ljepote, jednako kao izuzetna umjetnička djela, pobuđuju u nama poštovanje. Neko poštovanje koje je sve šutnja i konteplacija. Jer fizička ljepota nije puki fizički fakat: kao da je to doista ljepota višega reda, ona je jedan talenat.Talenat kao i svaki drugi. I, zato, kao nesvijesni nosilac jednog talenta, jedne vrijednote i nosilac takve izuzetne fizičke nadarenosti zrači ljepotom neke instktivne samosvijesnosti. Stoga, stvor obdaren neobičnom fizičkom ljepotom redovno ima i to svojstvo da umije nositi svoju ljepotu. Čak i krasotica iz nekakvog divljačkog plemene, koja nije nikada sagledala svoga lica u ogledalu jezera, ima to držanje, tu nesvjesnu samosvjest, taj instiktivni ponos na svoje biće, to nejasno osjećanje vrijednosti koje izbija iznutra. U tome i jest, ako se tako smije reći, ljepota ljepote. To je odraz fizičkog u sferu nefizičkoga, u prostore duha. I to je jedna od onih stvari pmoću koje se čovjek izvlači iz željeznog obruča egzistencije. Jer svaka se istinski velika fizička ljepota transponuje u nematerijalno, teži da izađe iz uskih okvira pojedinačnog i vremenskog i prebacuje se u bezgraničo i sveopće, u iluziju vječnoga, nepropadljivog, apsolutnog. To jest ona, upravo kao veliko umjetničko djelo, postaje sama za se jedan svemir, cjelokupan i završen. Ako baš hoćete, recimo ( da zadovoljimo umjerene i oprezne ) jedan veliki svemir; tako se može koncedirati; jer kada smo rekli svemir tad postaje bezpredmetan, pa i besmislen, dometak "mali" ili "veliki".

Odatle nam postaje jasno kako jedna takva fizička ljepota višeg reda, pa i samo jedanput i letimično viđena, može da ljudima postane jedna doživotna vrijednost. Ideal i osmišljenje čiavog njihovog života i djela. I to ne bilo kakvim sitnim, neznačajnim ljudima, sentimentalim dušicama, nego baš onim najvećima i najjačima, i možda baš samo njima, velikim pjesnicima, velikim umovima, velikim duhovima uopće. Odatle biva jasno i to da jednoj takvoj ljepoti višeg reda nije potrebna nikakva nadopuna i nikakva podudarnost sa bilo čim drugim: ona je sama sebi cjelovita i potpuna: jedan likovni fakat, s odnosnim odrazom u sferu duha, koji govori sam za se i koji je sav u tome. Znalo mi je izazvati podsmjeh kad bi za kakvu krasoticu pitali da li je, pored toga, i umna. Ta šta će joj to, dragi brate! Zar joj nije dovoljan onaj jedan talenat, i zar nije u njemu cjlokupna ona? Imao sam od prilike isti utisak kao kad bi za kakvo veliko slikarsko djelo zapitali da li, pored toga, ima pod okvirom mntiranu napravicu koja svira........

                                                                                                                                                                Vladan Desnica

"Proljeće Ivana Galeba"