PANKER John King

...Kad si je Kurt Cobain prosuo mozak novine su to protumačile kao obično rock 'n' roll samoubojstvo, prezrele čovijeka i usredotočiole se na svoje poimanje ovisnosti o drogi kao nekakvog romantičnog buntovništva, odbacujući depresiju kao kreativnu ojađenost dok su moralizatori to pripisali egomaniji. Tako da je lice jednog običnog čovijeka koji je volio glazbu i mogao napisati melodiju i stihove završilo na skupom posteru, isto kao i sa sirotim starim Sidom Viciousom, dečkom tinejdžerom kojeg je krupni kapital izrabio, proglasivši njegovo samoranjavanje novim oblikom rock 'n' roll šika. Pročitao sam u jednim novinama da je Sid bio grupno silovan u jednom zatvoru u New Yorku, nakon što je bio optužen za umorstvo Nancy Spungeon. Radilo se o usputnoj rečenici u jednom novinskom članku. Neznam čak ni je li to istina. Možda neki misle da je on to zaslužio, s obzirom da je pjuvao u publiku, rezao si ruke i nosio natapiranu frizuru. Vjerovatno misle da je zaslužio šut heroina koji si je ušio u vene kad je umrao. Pitam se koliko ljudi zna da je Sidu pravo ime bilo John, da je bio klinac koji je zamjenio Glena Matlocka u Sex Pistolsima. Pogledaj mu lice na fotkama prije nego što je stupio u band i naučio režati kao u crtićima, pa ćeš vidjeti da je mekan, da je dijete. Netko stariji trebao mu je pomoći. Pogledaš McLarena i Westwoodicu kako se šepure dvadeset godina poslje i prisjedne ti. Pripadali su establišmentu dok su članovi banda bili samo obični klinci, čitava modna parada i avangarda pripadali su sustavu u istoj mjeri koliko i Dom Lordova. Svi su ni isti, opsjednuti ispraznim izjavama, izigravaju onakve buntovnike kakve sustav zamišlja, kao da se teško zbigecati. Nekada smo zvali tipa Sid Sirovina, jer su svi znali koja je spika, da ga svi muljaju da se njime služe za račun biznisa, da je to točno ona bagra koju smo mrzili.

Živa je šteta što je jedno ljudsko biće ostalo zapamćeno kao lik iz crtića na posteru, dok mu privlačnu facu i Elvisovo režanje muzu bezlični biznismeni, da ga reklamiraju kao plastičnu lutku koja se overdozirala u New Yorku, u njihovoj tupavoj predodžbi grada rock 'n' rolla, šminkerske arkade džankera i platinastih ploča.

Pustim si singlicu Clasha "City of the dead" u glavi, vidim grad iz Disneylanda pun mrtvih glazbenika, Janis Joplin i Jimija Hendrixa u bijegu od Sida, Kurta i Malcoma Owena, ulubljenog Forda Cortinu branik uz branik s kromiranim Cadillacom, Owen nagazi na gas i zabije se u Cadillac odostraga, iskrivi mu peraje, zagrebe ružičasti lak, Sid si namješta sačmaricu dok se Kurt izvlači kroz stražnji prozor i cilja pištoljem u dugokose, govori im da su par prokletih hipika, Marlyn hvata Jamesa Deana za jaja dok je on mrči na benziskoj pumpi, u skupom apartmanu gledaju plebs kako mili pod njima, Johnny & Samouništavači pri ruci su sa gumicama, ona pjesma Stewarta Homea "Necrophilia" prži gradom razlomljenim u zaraćene glazbene kvartove, odjekuje policiska sirena u potjeri za Cortinom.......

John King

PANKER