Koliki smo licemjeri?

   Prevelika je obaveza biti sretan dok svijet juri nizbrdo, kad generalno sranje tek što se nije obrušilo i iznenadilo nas nekakvom krajnje pogubnom kugom ili kozmičkim zrakama iz pakla, a na nebu se već vide znaci da je krajnje vrijeme da poravnamo račune s Bogom ili barem pokušamo promijeniti neke stvari, a sve što čovjek može čuti su ona uvijek ista , opća, tiha sranja o stabiliziranju ekonomije i prikupljanju šačice dolara za ekstremiste koji bi, eto, udisali malo zdraviji zrak, spriječiti otapanje ledenjaka i ne bi se željeli otuđiti od ostatka čovječanstva približavanjem svakog sadističkog tumora koji nosi uniformu i odlučuje da će biti Bog Zemlje Banana i dobiti pravo na trgovinu kokainom u Južnom Bronxu u zamjenu za gušenje Crvene Napasti.
To je ono što se svuda događa, uskoro će stići i u vaša kina, a ako mislite da pretjerujem, ako sami niste u stanju prepoznati znake, ako niste hvatali bilješke dok se odvijala nesmiljena pretvorba Zemlje Slobodnih Ljudi u još jedan sirotinjski kvart...pa, super! Samo se opustite, otvorite hladno pivce, eventualno pogledajte posebni prilog Dnevnika o svjetskoj gladi, pustite da vam oči zasuze, osjećat će te se bolje kad dođe vrijeme za Ligu prvaka ili Survival, jer vi ste već dali svoj obol time što ste zamalo nešto osjetili.
I ne brinite, sve je u redu.
Obećajem da ovo više neću nikada spomenuti.....;-)

T.B.