Nezadovoljan narod izašao je na ulice sa transparentima, neki samo sa motkama, mahali su zastavama kao na nogometnoj utakmici, palili baklje, kontejnere i poneki automobil, urlali su protiv vlade koja je bila gluha na njihove zahtjeve....
Nezaposleni su protestirali što nema posla, zaposleni što puno rade, a nema plaće, dok su se plaćeni bunili da su slabo plaćeni. Prezaduženi su demonstrirali protiv banaka, bankari protiv dužnika koji ne vraćaju kredite, opljačkani protiv lopova, lopovi protiv loše hrane u zatvorima, seljaci protiv poreznika, a poreznici protiv tajkuna...
Promet je bio blokiran, poduzeća, škole, fakulteti i institucije su obustavile rad, novinske ekipe su slale hitne izvještaje u svijet o napetoj situaciji koja može da se pretvori u velike nemire, pa čak i u revoluciju.
Vatreni govornici su predlagali da masa sa najvećeg gradskog trga krene prema zgradi vlade i da premijeru i ministrima direktno kažu svoje zahtjeve.
Prjedlog je prihvaćen i dugačka kolona se uputila ka središtu državne administracije.
Predvodnici demonstracija zatražili su da pred njih izađe predsjednik vlade.
Napetost je rasla iz minute u minutu i poslje čekanja od sat vremena premijer je izašao pred okupljene.
Kada je saslušao zahtjeve, prvi ministar se obratio bjesnoj masi nezadovljnika.
Premijer je optužio vladu za nesposobnost i korumpiranost, oštro je kritizirao ekonomsku situaciju u zemlji, rekao da je porezni sustav katastrofalan, najgorim riječima se izjasnio o kadrovskim riješenjima, a nije ni štedio socijalne mjere vlade, tražio je promjene u politici zapošljavanja.....
Demonstranti su bili oduševljeni govorom premijera, Pljeskali su mu radosno i klicali njegovo ime.
Premijer sa zahvalio na ogromnoj i snažnoj podršci koju je dobio od građana i obećao je da će da nastavi dosadašnju politiku.
Demokracija.To je vlast naroda koju vrše stranke u korist tajkuna, a u interesu banke.
Nema komentara:
Objavi komentar