Pljuni istinu u oči

Kolko li je nesretno, jadno stvorenje čovjek sa svojom potrebom za pozitivnim riješenjima, bačen u ovaj vječno uzburkani, beskarajni ocean dobra i zla,činjenica, promišljanja i suprotnosti! Stoljećima se muče i rade ljudi da odmaknu na jednu stranu dobro, na jednu - zlo. Prolaze stoljeća, i ma gdje, ma što dodao nepristran razum na vagu dobra i zla, vaga se neće pokolebati i na svakoj će strani biti isto toliko dobra koliko i zla. Kada bi se samo čovjek naučio da ne sudi i ne misli oštro i pozitivno i da ne daje odgovora na pitanja koja su mu zadana samo zato da vječno ostanu pitanjima! Kad bi on samo shvatio da je svaka misao lažna i pravedna! Lažna je po jednostranosti, zbog nemoći čovjekove da obuhvati cjelu istinu i pravedna je po izrazu jedne strane ljudskih nastojanja. Ljudi su napravili sebi rubrike u tom vječno pokretnom, beskrajnom, beskonačno smiješnom kaosu dobra i zla. Nacrtali su zamišljene brazde po tom moru, pa čekaju da se more samo od sebe tako podjeli. Upravo kao da nema milijuna drugih rubrika sa sasvim drugog stanovišta, u drugoj ravnini. Istina, te se nove rubrike izgrađuju stoljećima, ali su prošli milijuni stoljeća i još će ih milijuni proći.
Civilizacija je - dobro; barbarstvo - zlo; sloboda - dobro; ropstvo - zlo.
Eto, baš to zamišljeno znanje uništva instiktivne najblaženije prvobitne potrebe za dobrim u čovjekovoj prirodi. I tko će mi odrediti što je sloboda,što je despotizam, što je civilizacija, što barbarstvo? I gdje su granice jednoga i drugoga?
U čijoj je duši tako nepokolebljivo mjerilo dobra i zla da bi njime mogao mjeriti prolazne zamršene činjenice? Tko ima tako veliku pamet da bar u nepokretnoj prošlosti obuhvati sve činjenice pa da ih izmjeri? I tko je vidio takvo stanje u kojem nebi bilo dobra i zla zajedno?I odakle ja znam da vidim više jedno nego drugo, nije li to zato što ne stojim na pravom mjestu? I tko je sposoban da se tako otkine pameću bar za tren od života da nezavisno pogleda na njega sa strane?......