subota, 23. ožujka 2013.

Rock and roll je kriv za sve ( priča u nastajanju, dio prvi)

  1.

 Buka automobila je postajala sve jača. Žagor zahuktalog grada počeo mu se kao uljez uvlačiti u san, dok ga nije skroz izveo iz svijeta zaspalih. Otvaranjem očiju pokrenuo je svijest do koje mu je puževom brzinom dolazio odvratan okus suhih usta i odrvenjelog jezika. Druga stvar koju je uspio registrirati je bila strahovita glavobolja od koje je dobio dojam da mu se srce premjestilo u glavu gdje je  praznini koju je osjećao, imalo izvanredan akustički efekat.  U pokušaju premještanja iz vodoravnog u sjedeći položaj, koji nije uspio iz prve, do ušiju mu je dopirao zvuk duple zvonjave. Okrećući polagano glavu prema noćnom ormariću, nije ni bio svijestan svoje ruke koja je svom svojom težinom tresnula po budilici Time je eliminirao jednu od iritirajućih zvonjava, ali telefon je bio uporan. Nespretno je dohvatio slušalicu i pokušao zvučati normalno:
   - Daaa.....? -
   - Heeej, ćao maleni..- čulo se s druge strane, - ovdje tvoja zvijerčica. Sjećaš li me se. Jučer smo se upoznali, i to prilično dobro, sjećaš li se? -
   - Da..- odgovorio je mada nije imao pojma sa kime razgovara.
   - Onda se sigurno sjećaš i toga - nastavio je hrapavi ženski glas, - da si mi dao broj svoga telefona i rekao da te nazovem oko podne. -
   - Da - odgovorio je držeći se za glavu koja je pucala od bolova i sa velikom željom da prekine ovaj razgovor sa totalno nepoznatim glasom.
   - Moram priznati da sam jako iznenađena - nastavio je dalje ženski glas, - da se, nakon tolike količine alkohola, ičega sjećaš, to je za svaku pohvalu. -
   - Hmm........da... -
   - Još ako mi kažeš da si zapamtio moje ime, skidam ti kapu i prijavljujem te u Guinnessovu knjigu rekorda. -
   - Hmm......ne! - zalupi slušalicom i ostane sjediti tako neko vrijeme misleći da će mu glava eksplodirati.
Negdje u trbuhu počeo je osjećati mučninu koja se počela penjati prema grlu. Digavši se naglo, jedva se održao na nogama. Nesigurnim koracima krenuo je prema WC-u, koji mu se u ovom trenutku učinio užasno dalekim. Mučnina je u meuvremenu brzo prevalila put od želudca do grla i sadržaj utrobe je izletio iz njega prije nego što je uspio otvoriti vrata. Presavijen u kičmi, držeći se za kvaku od vrata ostao je neko vrijeme gledajući u bljuvotinu po vratima i podu. Hodnikom se počeo širiti smrad želučane kiseline pomješane sa mirisom ustajalog alkohola i nekakvim hranjivim sastojcima koji se nisu uspjeli otopiti na vrijeme.
   " Koji užas...", pomislio je u sebi i zatim to probao izgovoriti, ali nije mogao izvući iz sebe toliko snage.
Vrata su se naglo otvorila i umalo da tresne glavom o pod WC-a, ali se ipak nekako uspio održati na nogama. Doteturavši do školjke uhvati se objeručke za njene rubove i iskrca ostatak sadržine želuca. Taj napor mu je izmamio suze na oči. Spustio je dasku i sjeo na školjku.
   - Uh..., jebo te... - izgovorio je u velikom izdisaju olakšanja, - ovo je dramatično... -
Sjedeći tako neko vrijeme na zahodskoj školjci uspio je skupiti dovoljno snage da se digne i krene prema tuš-kadi. Ušao je u nju i otvorio hladnu vodu. Osjećao je kako mu se snaga polako vraća u svaki dio tjela i kako mu se polako bistri bolna glava.
Spuštajući pogled, shvatio je da je on još uvijek u trapericama, jakni i tenisicama.
   - Ha,.......ha.. - , počeo ga je hvatati smijeh. - ha, ha, ha, ha.,.. - koji se na kraju pretvorio u provalu.
   " Stvarno sam u kurcu ", pomislio je u sebi dok je izlazio iz kade još uvijek sa smiješkom na bolnom licu. Zatvorio je vodu i okrene se. Naglo je nestalo smiješka sa njegova lica i zagleda se u ogledalo.






NASTAVLJA SE....

Nema komentara:

Objavi komentar