Bogate zemlje, znam pouzdano, imaju najviše bogataša, tvrdi Ekonomija. U pravu je, potvrđuje Zakon vjerovatnoće. To je prirodno, zaključuje Logika.
Moji dragi prijatelji, pratioci pametnih i obrazovanih ljudi, u pravu su, ako misle na normalne zemlje. A takvih baš i nema previše. Bar ne na ovoj planeti.
Njihova tvrdnja nije točna. Za to postoje suprotni dokazi u državi Marije Bljuzge. U ovoj zemlji, minijaturnoj po mnogo čemu, ima na hiljade bogataša! Mnogo više nego u većim i neusporedivo bogatijim državama.
To je jedna od milion nelogičnost u ovoj državici. Narod kolektivno siromaši. Desetljećima. Dok su bogataši sve imućniji. I mnogobrojniji. Bahatiji. Grabežljiviji. Suroviji.
Narod s mukom sastavlja kraj s krajem. Mnogi više i ne žive. Zbog sirotinjskog balasta, ostali su bez - života, jedinog imanja olitiga vlasništva. Stoga sirotinja krši ruke. Od muke.
Bogataši, pak, trljaju ruke. Od zadovoljstva. Broje novac i kuju planove: kako se još više obogatiti.
Ovdje je istovremeno započeo proces siromašenja i bogaćenja. Vlada je prvo organizirala male, ograničene ratove. Za svoje ratne profitere. Bilo je to zagrijavanje pred trku za novcem.
Potom je počela rasprodaja tvornica. Zdravih i pravih. Kasnije su na red došle i krive i bolesne. Zatim su rasprodali polja, brda i doline. Pa šume, rijeke i jezera. Htjeli su i more, ali im svijet, zbog međunarodnih propisa, to nije dozvolio.
Na kraju je ostao samo narod. Gol golcat. Za vlastodršce je to bio veliki problem. Narod nitko nije htio da kupi. Mada su ga nudili. Za bagatelnu cijenu.
Što sad? Zapitali se oni u vladi. Misli su i smislili. Još ima koristi od naroda, rečeno je na sastanku ministara.
Potpomognuti novobogatašima, odlučili su da narodu uzmu crno ispod noktiju. Za vrtove u vilama, vikendicama, dvorcima i tvrđavama. Učinjeno je to brzo. Ali ne i bezbolno. Nekima su, zbog brzine, nokte čupali.
Akcija je završena. Na vrijeme. Onda se neki dosjetljiv ministar dosjetio da iskoristi kosu narodnu. Muškarci i žene, uslijed općeg siromaštva, nisu se šišali. Godinama. Svi su imali duge kose. Odlične za četke i perike. S riječi su krenuli na djela. Započeto je najmasovnije šišanje naroda i narodnosti.
Kosa je izvezena u više zemalja. Pošteno je plaćena. Eurima. Novobogataši i njihovi prijatelji iz vlade postali su još bogatiji.
Narod je sad postao beskoristan. Totalno. Ostao je bez kose, bez crnog pod noktima. Tad su novobogataši počeli da se sele u druge države. Listom. Za njima su krenuli političari i druga vladajuća klika. U potrazi za novim narodom.
Robin Hood je uzimao od bogatih i davao siromašnima, ali je sve ostalo u granicama Engleske.
T.B.
Nema komentara:
Objavi komentar