Prvo su me ubili, zatim sjekirom kresali, derali i gulili. Na suncu i
vjetru sušili. Pa opet rezali, tesali, šmirglali. Onda su me bušili pa
brusili. Vide u moje tijelo uvrtali. Trovali me raznim farbama, oči
crtali. Kosu u glavu sadili. Osmjeh štimali, uši šiljili. Konopima
vezali, u dronjke oblačili. U glavu šešir zakucavali. Od tada me više
nema nego što me ima. Glupo mi ime davali, ni imenjaka nemam.
Mislio sam sve je gotovo dok mi vila nije ponovo udahnula život. Upravo
se na to navikavam. I još me pitaš što će mi satara! Idem sada da od
Đepeta napravim drvo, pa da vidi kako je!
Spreman je da ubije za male pare.
Zna da veliki novac kvari ljude.
T.B.
Nema komentara:
Objavi komentar