Tripologija

Tripologija

Non paseran

  Nabijem vas sve na kurac!!!
Da, da, vas moraliste (molim, primjetiti malo "v") uvijek spremne pragmatičare. Vas koji bi se, da je na svijetu imalo više prava i pravde zvali "viškom proizvoda".I tako se samo "svalite" s pokretne trake, nenadjebivo ispravni...roba s greškom ide drugim kolosijekom..."Drugačijima ulaz zabranjen" kočoperi vam se zlatnim slovima na vratima vašeg carstva (možda i kraljevstva, pa mi sad pada na pamet ona...kraljevstvo za konja) No, budući da su stvari ionako fucked up..i netko je tu dobrano zajebo u klalkulaciji na samom početku (netko tko nikako nije mogao pojmiti značenje šiljastog kuta...ne, barem ne dotle dok se onaj tupi kurči u svojoj "nepodnošljivoj lakoci postojanja"). JUS, NNNI.
Bon-fucking-ton!!!! Long live ispravnost!!! (Patetici bi nazdravili i neispravnosti skroz dok ih ona tako jasno diferencira i ističe njihovu nepogrešivost.) I moralni
zakon u meni...nek se zabilježi svakako (molim iskoristiti svaku moguću priliku za samoreklamu). Oooo blazena površnosti kako si se to i kojim zaslugama uspela na pijedestal moćnijih? O ignorancijo svevišnja...padam ničice pred tobom...ogrni me svojim skutima koje obećavaju olakšanje. Save Our Souls!
E da ne bi!!! Šala šala, joke, joke. 
Zajebi stara..nije još dotle došlo.
Skrrrlj cviiiiil, mrrhhhhhhh.....98,4 Mhz.. A danas, dragi slušaoci....prigodni program u čast Dana diletanata i neznalicaaaa! Objesite zastave...naručite vatromet iii....(najavni bubnjoviti dzingl)...Nazovite svoju omiljenu radio stanicu i samo poželite svoj glazbeni broj (tribute to...Po vašem izboru).
Halo..halo..Da..u eteru ste.. Oooo.. imamo prvoborca....Mediokritet sa barikada direktno!!!! Da..slušam..samo recite.....Oh sjećam se....Buldožeri daaa..Evo već ide..samo za Vas (primjetiti genetski urođeno veliko "v" bogomdanih uvijekispravnih mainstreamasa). 
A sada dragi slušaoci....pjesma...ma ke pjesma...dozvolite mi toliku slobodu da je najavim kao himnu...khm khm...mislim da govorim u ime svih Vas (evo ga opet)..
Blago budalama la la la la 
Blago budalama la la la la 
Njima je lako
Jer ne misle kako......
(pa neki gadni rif)
Pih.
Ubacujem cd i sluje na uši...neka Marley napravi svoje.
Kao onaj iz one knjige (ma znam i koji i iz koje točno knjige, al je ovako kao veća fora...napetije je...uostalom tko vas jebe ... i tako ste glasali za farenhajt tamonekibroj...patite u neznanju..ili si dajte truda i kopajte po knjigama) koji je na ulici zadržavao dah iz protesta i gnušanja od dijeljenja istog s drugim
ljudima...prolaznicima. Marley opleti....zaljuljaj me...zaustavi ovu vrtoglavicom kontraefektom, mozda dođem u normalu. 
Beeeeeeeeeeelj!! Šta se palite ha? Skačete čim čujete riječ "normala"...vi uvijek spremni "pravovjerni plesači". Za vašu informaciju..postoji normala....a postoji, bogami, i normala. Pokušajte uočiti razliku. Da vam pomognem?
Ajmo sad lijepo..take a look at yourself(vid maloga "y" hehe)...jedan vrti palcem oko palca....onaj tamo u kutu frče bradicu mudrosti ( tako kaže...samoreklama vol.2), a svi ko jedan cokćete jezikom...c c ..pa opet c c.uz.ritam jen dva, kad na scenu stupam ja..plus obavezno unisono kimanje glave u pravcu lijevo-desno.
Da prizor nije tragičan bio bi komičan (ne znam čemu, ali neka ove rečenice ovakve i tu).
Pa dakle...ličim li vam ja na išta od toga? Tko kaže da su dinosauri izumrli, ha?
Cvrlj...zbrljjjjjjjjj....cviiiiil...
Halo halo...jel može pjesma?
Da naravno...Samo recite...danas smo tako praznično, jel, hehe, i svečarski raspoloženi....
Ok...ja bi željela...jel mi možete pustiti...ma baš bi htjela čuti...onu...
Kiss my ass and go to hell!!!!
Pa jebemu Mile...ljepo sam ti rekao da ne puštaš u eter ove drznike!!! Neš ti meni revoluciju na mojim radio valovima! Psmtr..kaš' više naučiti?!...
Jesam ja to još vani, Mileee...???
Brzo pusti (samo)reklame!!!
..good friends we have and good friends we've lost..along the way....Marley kao terapija. Volume up. Blažene sluje. Tehnika narodu!
Još samo da smislim foru kako duže zadržati dah. Još samo malo....ne dijeliti iste atome kisika s vama...
Još malo..osamdesetčetiri..osamdesetpet.......moram....još...c'mon, c'mon..


A možda ste to baš i htjeli?


A bo?






                                                                                                                       by GRETA

Vražja posla

  Postoji na planeti Zemlji više malih država. Jedna od njih je i država Marije Bljuzge. Od nje je i sam dragi Bog digao ruke. Nije, dobričina, imao drugog izbora. Iz nje su pobjegli i svi anđeli. Još prije ambasadora. Svecima je dekretom pristup zabranjen. Vile su se preselile u druge krajeve. Za nju nije bilo zainteresirano čak ni vražje ministarstvo. 
U toj šašavoj nazovi državi, napaćenog nebeskog naroda, stanovala su sva svjetska čuda. Jedno pored drugog. Valjda to zato njima ništa nije bilo čudno. Tu su popovi psovali. Vjernici blatili Gospoda. Nevjernici išli u crkve. Djeca tukla roditelja. Vlakovi kretali unatrag. Obećanja davana da bi bila prekršena. Zakoni mijenjani brzinom svjetlosti. O seksu su svi naveliko pričali. Muškarci se hvalisali potencijom. A natalitet im je stalno padao. Sve do bijele kuge. U ovoj čudo-čudo zemlji kriminalci su upravljali policijom. Novinari pisali hvalospjeve lopovima. Književnici uzdizali političare. Sudovi oslobađali krivce, a osuđivali nevine. Lopine postajali ministri. Ministri krali po kućama. Nepismeni držali predavanja. Liječili nadridoktori. Savjetovale vračare... 
Zlo i naopako. Sve je bilo naopačke. Država je uzimala od sirotinje i davala bogatašima. Pokojni Robin Hud se zbog toga okreće u grobu. Kao i pošteni hajduci ovog djela planete.
Stigle su, doduše, i neke promjene. Privatizacija, npr.. E, tek su tu bila čuda neviđena. Radilo se kao na placi. Oduzeta je imovina bivših kapitalista. Prodavači su negdašnji komunisti. Kupci dojučerašnji prevaranti. Kredit za to su dobivali od države.
Čisto vražja posla. Stoga je šef pakla, glavom, bradom i repom, jednog dana, kad nije imao pametnijeg posla, došao u državu Marije Bljuzge. Odmah se uključio u privatizaciju. Kupovao je duše. Mimo znanja građana. Ugovor je sklopio sa resornim ministrima. Novac je uplatio na vladine i druge tajne račune. 
Vragu, koji je trljao ruke od zadovoljstva, prodali su baš svaku dušu. Stanovnicima su ostali jedino organi. Zakratko. Ubrzo su i oni rasprodati stranim bolnicama za sitne pare.
Ni sam crni reponja nije vjerovao svojim očima. Bio je, ipak, zadovoljan. Nabavio je, po niskoj cijeni, nekoliko miliona duša naroda i narodnosti. Ali... U državi Marije Bljuzge, naopako sa svih strana, izigrali su i samog vraga. Kad je, bijednik, htjeo da pokupi duše, skamenio se. Narod je bio prazan! Dušu su im odavno uništili ovdašnji političari. 
Vrag nije mogao nikog da odvede u pakao. Sluđen, nehotice se prekrstio. Greška. Velika. Oduzeto mu je zvanje. Poslan je, po kazni, u pakao! Kao običan radnik.
Od tada u državi Marije Bljuzge više nitko ne dolazi. Bog, kao pametan nebeski stvor, svoju riječ ne poriče. A novoizabrani vrag se ne usuđuje. Zna kako je prošao njegov prethodnik. 

T.B.

Obavijest

Dragi građani,


Svakome je jasno koliko naša Vlada i Ministarstvo izgara u borbi za zaštitu zdravlja našeg stanovništva. Što sve nismo radili! Uveli smo participaciju da bi se smanjile gužve po Domovima Zdravlja. Ukinuli smo sva besplatna snimanja da se građani ne bi zračili. Napravili smo specijalne recepte da se pacijenti ne bi trovali lijekovima. Svakodnevno pričali o reorganizaciji i restrukturaciji zdravstva. Zabranili smo čak i pušenje u zdravstvenim ustanovama. Međutim, i pored nadljudskih napora, rezultati su bili vrlo skromni.
Bili smo prinuđeni da okupimo ekspertni tim našeg Ministarstva, koji čine moja sekretarica Biba, Jole iz moje stranke, kćerka profesora Dragovića i naravno ja, kao resorni Ministar.
Poslje višednevnog analiziranja u Istarskim toplicama došli smo do poražavajućeg otkrića. Naš narod je previše bolestan! Nema tog Ministarstva, ni te Vlade, koja bi mogla da financira toliko bolestan narod!
Na osnovu nalaza ekspertnog tima, bilo je vrijeme za hitnu akciju. Dakle, u skladu sa svojim ovlastima, donosim sljedeće naređenje:
"Strogo se zabranjuje bilo kakva vrsta i oblik obolijevanja građana! U slučaju veće nužde, obolijevanje se može obaviti samo uz odobrenje Ministarstva zdravlja! Svako tko se razboli samovoljno i bez dozvole, biće najstrože kažnjen!"

T.B.

Dobro utro

  Svježe, tiho, slatko, ovo jutro bilo je kao i onda kad su se prvi ljudi na ovoj Zemlji probudili u svojim trošnim kućicama i koraknuli vani da vide kako se sunce rađa oslobođeno od šumske tame. Jutra su uvijek jednaka i jesen je uvijek jesen, ali je mnogo raznih godina koje ljudi izbrojiše. Na ovoj Zemlji u početku je bila prva ljudska rasa, pa onda druga, rasa osvajača. Obje su nestale, i pobijeđeni, i pobjednici, milioni života, svi su se slili u jednu nejasnu točku na horizontu povijesti. Zvijezde su bile osvojene, potom opet izgubljene. A godine su i dalje tekle, toliko puno godina da je prašuma iz pamtivijeka, potpuno uništena u ono doba kada su ljudi stvarali i održavali svoju povijest, opet uspjela da izraste. Čak i u ogromnoj, neznanoj povijesti jedne planete. Vrijeme koje je potrebno da šuma izraste predstavlja nešto. To ipak traje. A ne može ni na svakoj planeti da se dogodi; ne viđa se baš često i svuda ono prodiranje prvih , hladnih sunčevih zraka kroz sjenke i spletove bezbrojnih, vjetrom uzburkanih grana…
   Možda ipak ne bi trebalo napuštati ovu planetu……a?

T.B.

Iz memoara mladog poduzetnika (recept za međunarodnu kuhinju)

   Odabrati nekoliko dugonogih i tankostrukih mladih plavuša, pa ih pažljivo očistiti od traveža, rubaca i opanaka, zatim ih uvaljati u džins, kožne minice i visoke štiklice. Tako pripremljene baciti ih na uzavrelo crno tržište bijelog roblja. Potom ih više puta okretati i vrtjeti na obećanjima koja počinju sa predznakom INO (inokontakti, inopartneri, inokorespodenti). Mlade plavušice mogu se servirati kao predjelo na poslovnim zakuskama, kao ukras za službenu pratnju ili kao desert po lokalima zatvorenog tipa.
Ovako pripremljene mlade plavušice u međunarodnoj nošnji mogu se još služiti kao glavno jelo u javnim kućama ili dostavom na kućnu adresu.
                                         Dobar tek!


                                             T,B,

Kuda trči ovaj svijet?

Kriminalac sa čarapom na glavi istrčao je na ulicu. U rukama nosi dvije vreće novaca i pištolj. Za njim trče dva policajca. U kafiću, sto metara niže, mladić u crnoj kožnoj jakni, ošišan na nulu, puca u glavu neke poznate ličnosti. Krv na sve strane. Ubojica izlazi na ulicu i trči.
U susjednoj zgradi, na trećem katu, žena je izbola muža kuhinjskim nožem i istrčala na ulicu. U istoj toj ulici, u isto to vrijeme, mladić od sedamnaest godina, automobilom koji je ukrao na nekom gradskom parkingu, gazi nekog klinca, izlazi iz automobila i trči.
Trči i žena srednjih godina, polugola, a za njom trči manijak, skroz gol.
S druge strane ulice trči jedan gospodin, elegantno obučen, s aktovkom u rukama, a ispred njega trči džeparoš sa novčanikom u desnom džepu koji je prethodno ukraden gospodinu s aktovkom.
Trči i jedan lokalni političar, a za njim grupa nezadovoljnih građana. Trče i dvije prostitutke, u pokušaju da se sakriju od one dvojice policajaca koje smo već spomenuli na početku priče.
Malo je takvih ulica u Evropi u kojima svi trče, od policajca do prostitutki. Iz ove priče se vidi da naš narod divovskim koracima grabi naprijed. Ne preostaje mi ništa drugo nego da dam podršku ovakvim pozitivnim kretanjima u svojoj zemlji i viknem iz sveg glasa: "Trči, narode, trči, jer Evropi bez nas spasa nema"!


                                                                    T.B.

Teret

    Kada je crni automobil ušao u dvorište velike kuće, iz džipova, koji su ga okruživali, istrčali su tjelohranitelji. Odlučni, s repetiranim pištoljima, gledaju na sve strane. Iz crnog auta izlazi ministar. Iznenada, prije nego što je bilo tko mogao nešto učiniti, iz oblačka je na njegovo rame sletjela snježna pahuljica. Tjelohranitelji su se odmah bacili na nju. Sasvim slučajno tu su se našle i televizijske kamere da zabilježe ovaj povijesni trenutak. Ministar se digao i hrabro stresao pahulju s ramena. Odlučnim korakom uputio se ka svom radnom mjestu. Lijevo rame, od težine pahulje, malo mu je spušteno, ali on na to uopće nije obraćao pozornost.
                      I demokratska revolucija ima svoje heroje.
                                                                                
                                                       T.B.

Umri mlad, biti ćeš ljepši leš (stara tibetanska)

Da sam jučer umro danas ne bih znao kako je lako biti mrtav. Umirao sam ja više puta, od straha pa i politički, samo sada sam mrtav životno i načisto. Ekonomski nisam umirao dugo jer sam se liječio pozajmicama od zelenaša. Pošto više nisam mogao sebi da dozvolim ovu terapiju došlo je do kontraindikacija koje su prouzrokovale smrt.
Sve je kako sam ostavio u oporuci, samo grob mi je neugodan, takoreći neuslovan. A ja sam kriv što sam ga ovako iskopao, nisam mogao sa ovih deset prstiju više da kopam zemlju jer ove ruke su napravljene da miluju žene a ne da se zamaraju fizičkim radovima. I nekako je plitak, zato što nije bilo vremena za veće kopanje a snaga me je brzo napustila.
Grob je u planini ispod velikog bora, što je familijarna ostavština, mislim, bor. I rekao sam, da neću veliku povorku što su ova dvojica, koji su me doveli, doslovno ispunili. Govor nije bio dug, jedva su imali vremena da mi opsuju majku prije nego što su me uzemljili. 
Kao što vidite nisam ni dugo bolovao čime sam rasteretio familiju, zdravstvene fondove, pa, i samoga sebe. Na onom svijetu će me sigurno kandidirati za neku funkciju od vitalnog značaja kada vide kako sam štedljivo napustio ovaj svet.
Sada ležim na dnu groba zadovoljan i na miru trulim pošto mi je posljednja želja ispunjena. ( pogledati naslov, prim.prev.) 


                                                              T.B.

Brojčana paranoja

U početku je Zemlja bila bez Kvantiteta. Ljudski igrač reče: neka budu brojevi kako bi mogli klasificirati stvari, i postanu brojevi. I ljudski igrač odvoji Brojeve od mnoštva. I ljudski igrač reče: razvijmo računalske metode za rješavanje linearnih i kvadratnih problema ( e, a jesu mu problemi), jer brojevi nisu samo praktičan alat, već zaslužuju posebno proučavanje. I ljudski igrač nazove to proučavanje Matematika. I ljudski igrač reče: zahtjevnija mjerenja i proračuni traže da brojčani sustav koristi nulu kao broj, a točku ili zarez za odvajanje dijelova brojeva koji su veći ili manji od jedan. Taj sustav nazove Osnovna poziciona notacija.
I ljudski igrač reče: korištenje samo ovih dvaju simbola za razlikovanje značenja isključuje potrebu prepoznavanje deset simbola, jer je većina sustava decimalna, koristi sustav temeljen na desetici. I ljudski igrač nazove te brojeve Binarni brojčeki. Brojevi postaju jednostavniji ali i duži. Potrebna golema stalna memorija za njihovo pamćenje. I ljudski igrač reče: izgradimo stroj koji će umjesto nas pamtiti brojeve, nazovimo svaki 1 ili 0 bit, a skup od osam bitova bajt, nazovimo dva ili više bajta riječ. To je početak. Nazovimo naše nove strojeve računala. Sada napuštate prvi nivo teškoća.
Jeste li sigurni da to želite učiniti?
Odgovorite sa y/n.
U redu.
Sve je to broj. Broj je krasnodobar. Jer brojevi se pretvaraju u radnje, a radnje u brojeve; ulaz postaje izlaz, koji onda opet postaje ulaz, itd.…Podaci se stalno pretvaraju u pristupačniji oblik kako bi se s njima dalje radilo, ad infinitium, brojevi pokreću svijet
Računala osiguravaju da svi brojevi nešto znače, budu ostvareni. Ovo rezultira nepogrešivim osjećajem za organizaciju. Sve je manje energije. Ako je sve reducirano na brojeve, tada je prevladana ili predviđena slučajna, kaotična priroda svijeta, jer stabilnost je u prosijeku, red je u sredini, zakon u srednjoj vrijednosti. Zar nije tako?
Jer sada nema ničega, nema aspekta postojanja koji nije podložan postotcima ili statistici.. To nisu vrata, to je zid, tudume!
Nekad se svijetom upravljalo prema ptičjoj utrobi. Ekstispicija.
Sada se njime upravlja prema broju, a vrijednost je ispred znanja i mudrosti. Računala i oni koji im služe, ljudski igrači, statističari, psefolozi, stohastička zajednica koja upravlja, reduciraju svijet i probleme na skupove težinskih možda, proizvode ne toliko ono što je potrebno već ono što računala mogu uraditi. Jer sve je broj.
Čak su i primitivni brojevi krasnodobri. Kružni. Zlatni. Duhovni. Kabalistički. Iracionalni. Životinjski. 
Ljudski igrač Sveti Ivan je odabrao broj 666 jer je u svojoj znamenci bio manji od sedam.
Dolazi sutrašnjica kada će sve biti brojeno, a broj će poput dinosaurusa vladati Zemljom. To je T. Rex. Opasno! Svaka stijena, svaka vlat travke, svaki atom i svaki ljudski igrač.


                                        T.B.

Priča o ljubavi i ludosti

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kad je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila:
 " Hajmo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima."
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti zapitala:
 " Skrivača? Kakva je to igra? "
 " To je jedna igra ", započela je objašnjavati Ludost, " u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem polazim u potragu i koga ne pronađem taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je na kraju svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.
 " Jedan, dva, tri......", počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mukom popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dnu oceana ( laže, na kraju duge ), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to sada nije važno.
Kad je Ludost izbrojila 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
 " Milijun ", zavikala je Ludost i započela potragu.
Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla Zavist i naravno, Uspjeh, a Sebičnost nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svoga savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikoga traženja Ludost je ožednila i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laž na kraju duge ( laže, bila je na dnu oceana ), a Zaborav je zaboravio da su se uopće nečega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu  od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začu bolan krik. Ružino je trnje izgreblo Ljubavi oči. Ludost nije znala što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali odlučila je zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala slijepa, a ludost je prati gdje god ide.
                                                                                 T.B.

Molba za posao pomoćnika ministra

Molim da me postavite za svoga zamjenika.
Fantastično sam glup i možete biti sigurni da vas nikada neću stići ni prestići. Dok sam ja vaš zamjenik ne morate se plašiti za svoju stolicu. Imam niz uvjerenja da nemam ni sata škole, pored fakulteta sam prolazio samo kad sam išao na poštu, ali sam sa gnušanjem okretao glavu na drugu stranu.U mom društvu možete pričati što god hoćete, ja i kad bih htio da vas prijavim, ne mogu ništa zapamtiti, u tome je tajna moje diskrecije.
Ako vi volite svoju sekretaricu, voljet ću je i ja čak tri puta više. Ako vi morate jesti po banketima za opće dobro, jest ću i ja kao zmaj iako znam da mi nitko zbog toga neće reći hvala. Ako treba nazdravljati spreman sam da postanem alkoholičar za dobro naše firme, da se trijeznim samo kad uzimam plaću.
Kao što sam i ranije rekao, ne da se hvalim, ali glup sam fantastično. Da glupost boli ja ne bih mogao misliti bez lokalne anestezije. Nadam se da ćete biti toliko pametni da me uzmete za svoga zamjenika, pa da vas glava ne boli. A ako vas bude boljela glava, ja ću popiti plivadon, ako vi malo više popijete, ja ću biti mamuran.
I hoću da kažem da nije točno kako ja skrivećki, kad nema moga rukovodioca probam njegovu fotelju.To govore oni koji mi zavide što sam nedostižno glup, pa me svi smatraju za bezopasnog i rado uzimaju za svoga suradnika, pomoćnika i zamjenika.
Također sa gađenjem odbijam sve insinuacije da ja, zapravo, i nisam glup nego sam sve ovo postigao dugogodišnjom vježbom. Da čak govorim i neke strane jezike, ali u sebi...da se ne čuje. Da imam neke diplome koje lukavo krijem... To govore oni što mi zavide da sam ostao tako intelektualno mladolik i sačuvao nevinost uma. Imam čak i doktorsko uvjerenje da mi je mali mozak veći od velikog mozga! Nisam otvoren, ali zato nikad nisam bio zatvoren. Inače govorim kroz nos, jer neću pred svakim da otvaram usta!
          Dakle, što mislite? Ima li boljeg zamjenika?