Vražja posla

  Postoji na planeti Zemlji više malih država. Jedna od njih je i država Marije Bljuzge. Od nje je i sam dragi Bog digao ruke. Nije, dobričina, imao drugog izbora. Iz nje su pobjegli i svi anđeli. Još prije ambasadora. Svecima je dekretom pristup zabranjen. Vile su se preselile u druge krajeve. Za nju nije bilo zainteresirano čak ni vražje ministarstvo. 
U toj šašavoj nazovi državi, napaćenog nebeskog naroda, stanovala su sva svjetska čuda. Jedno pored drugog. Valjda to zato njima ništa nije bilo čudno. Tu su popovi psovali. Vjernici blatili Gospoda. Nevjernici išli u crkve. Djeca tukla roditelja. Vlakovi kretali unatrag. Obećanja davana da bi bila prekršena. Zakoni mijenjani brzinom svjetlosti. O seksu su svi naveliko pričali. Muškarci se hvalisali potencijom. A natalitet im je stalno padao. Sve do bijele kuge. U ovoj čudo-čudo zemlji kriminalci su upravljali policijom. Novinari pisali hvalospjeve lopovima. Književnici uzdizali političare. Sudovi oslobađali krivce, a osuđivali nevine. Lopine postajali ministri. Ministri krali po kućama. Nepismeni držali predavanja. Liječili nadridoktori. Savjetovale vračare... 
Zlo i naopako. Sve je bilo naopačke. Država je uzimala od sirotinje i davala bogatašima. Pokojni Robin Hud se zbog toga okreće u grobu. Kao i pošteni hajduci ovog djela planete.
Stigle su, doduše, i neke promjene. Privatizacija, npr.. E, tek su tu bila čuda neviđena. Radilo se kao na placi. Oduzeta je imovina bivših kapitalista. Prodavači su negdašnji komunisti. Kupci dojučerašnji prevaranti. Kredit za to su dobivali od države.
Čisto vražja posla. Stoga je šef pakla, glavom, bradom i repom, jednog dana, kad nije imao pametnijeg posla, došao u državu Marije Bljuzge. Odmah se uključio u privatizaciju. Kupovao je duše. Mimo znanja građana. Ugovor je sklopio sa resornim ministrima. Novac je uplatio na vladine i druge tajne račune. 
Vragu, koji je trljao ruke od zadovoljstva, prodali su baš svaku dušu. Stanovnicima su ostali jedino organi. Zakratko. Ubrzo su i oni rasprodati stranim bolnicama za sitne pare.
Ni sam crni reponja nije vjerovao svojim očima. Bio je, ipak, zadovoljan. Nabavio je, po niskoj cijeni, nekoliko miliona duša naroda i narodnosti. Ali... U državi Marije Bljuzge, naopako sa svih strana, izigrali su i samog vraga. Kad je, bijednik, htjeo da pokupi duše, skamenio se. Narod je bio prazan! Dušu su im odavno uništili ovdašnji političari. 
Vrag nije mogao nikog da odvede u pakao. Sluđen, nehotice se prekrstio. Greška. Velika. Oduzeto mu je zvanje. Poslan je, po kazni, u pakao! Kao običan radnik.
Od tada u državi Marije Bljuzge više nitko ne dolazi. Bog, kao pametan nebeski stvor, svoju riječ ne poriče. A novoizabrani vrag se ne usuđuje. Zna kako je prošao njegov prethodnik. 

T.B.